Ukrajina je bila zlatna koka za zapadnu vojnu industriju, ali to ide svome kraju i sad je vrijeme za američki "vrlo jasan plan"

Ovog tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski održao je završnu godišnju novinsku konferenciju te se pritom istaknuo njegov komentar gdje poručuje kako je "uvjeren da SAD neće izdati Ukrajinu". Pritom se referirao na trenutačnu blokadu financijskog paketa koji je Ukrajini obećan od strane SAD-a da bi završio blokiran u Kongresu jer se istom zbog internih političkih razloga (ali vjerojatno i vanjskih) usprotivila frakcija republikanske stranke. Nedugo zatim financijski paket Ukrajini u iznosu od 50 milijardi eura blokiran je i u Europskoj uniji, ovdje pak od strane mađarskog premijera Viktora Orbana.

Jasno, izgleda kao da je cijela Europa bila voljna Ukrajini poslati taj novac, ali, eto, "zločesti Orban" se baš zainatio i doveo Kijev u još goru situaciju nakon udarca s druge strane Atlantika. No, je li zaista tako? Ne bi iznenadilo da se jednog dana otkrije kako je taj zločesti Orban zapravo u poprilično dobrom dosluhu sa svojim EU kolegama. Naime, kad se glasalo o pokretanju EU pristupnih pregovora s Ukrajinom, nešto što je Mađarska također najavila da bi mogla blokirati, Orban je prigodno "otišao na kavu", odnosno napustio je prostoriju za vrijeme glasanja te na taj način zapravo dozvolio da se izglasa početak pregovora s Ukrajinom. Jasno, to izglasavanje neće imati nekog velikog efekta, bar ne u bliskoj budućnosti, jer svima je jasno da se Ukrajina nema što ni pripremati za EU članstvo dok vodi rat s Rusijom, odnosno dok se još uvijek niti ne zna hoće li biti i kakve će biti Ukrajine nakon tog rata.

Viktor Orban je svakako drugačija vrsta europskog vladara, politički pojam za sebe, ali Viktor Orban je i notorni populist koji je svoj pristup ispraksirao do te mjere da ga je danas gotovo nemoguće skinuti s vlasti, što izaziva veliku frustraciju u redovima mađarske opozicije i onih snaga unutar u EU koje bi htjele duboku transformaciju u Budimpešti, recimo nešto kao što se upravo događa u Poljskoj. No, taj Orbanov populizam nije kalibriran samo prema manipulaciji mađarskog biračkog tijela, on se jako dobro snalazi i u kontekstu šire europske samoodrživosti. Ne bi bilo prvi put da Orban jedno priča, a zatim na EU summitu postupa drugačije, u skladu s očekivanjima većine, kako bi, između ostalog, sebi kupio još neko vrijeme i politički prostor. Da, u Bruxellesu postoje frakcije koje ga apsolutno mrze i koje će reći da je on ono nešto što će na kraju uništiti cijeli europski projekt. No, to su i frakcije kojima nije naročito drag, ali koje znaju da u gužvi se i dalje može na njega računati, da neće biti preopasan.

Primjerice, kad se trebalo glasati o paketima sankcija prema Rusiji, Budimpešta se dosta glasno bunila, tvrdeći kako sankcije neće biti učinkovite, da će na kraju Rusija ekonomski napredovati, a da će EU upasti u probleme - i, kako je vrijeme pokazalo, bili su apsolutno u pravu - no, na glasanju je Orban ipak pokleknuo pred pritiskom, odnosno očekivanjima većine te je pustio da paketi sankcija, jedan za drugim, prođu. Uspio je pritom to sve tako odigrati da se ni Moskva nije mogla ljutiti na njega već su sve vrijeme ostali sretni i zadovoljni znajući da u Budimpešti imaju prijatelja koji mora napraviti jedno, ali misli drugo.