Analiza turske strategije "Plava domovina"

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan kockao se u Libiji i odnio je pobjedu - za sada. Ova pobjeda predstavlja važne promjene u mediteranskoj politici. Turska je uspjela ne samo pokazati svoju odlučnost da postane dominantan igrač na istočnom Sredozemlju, nego i pokazati svoju vojnu vještinu. Potonje bi moglo predstavljati dublji sukob i krizu u regiji, šireći se prema sjeveru, prema Grčkoj.

Erdogan je pružio podršku od UN-a priznatoj Vladi nacionalnog sporazuma (GNA), protiv Libijske nacionalne vojske generala Khalifa Haftara (LNA), koja je opsjedala glavni grad Libije, Tripoli. Haftar je pretrpio ponižavajući poraz dok su ga turske bespilotne letjelice, trupe, mornarička plovila i oko 10 000 sirijskih boraca, koje je Ankara prevezla u Libiju, zaustavili na njegovim prilazima prijestolnici, a zatim su ga prisilili da napusti baze i teritorij. Pobjednička GNA odbila je poziv za prekid vatre egipatskog predsjednika Abdela Fattah el-Sisija. Posredno, ovo je također bio poraz za zemlje koje su podržale Haftara: Egipat, Ujedinjene Arapske Emirate i Rusiju, kao i Francusku, pa i Sjedinjene Države.