Američka vojska neće odobriti invaziju, iza kulisa to su Trumpu dali do znanja. U međuvremenu Iran djeluje sve odvažnije, naročito nakon sastanka u Rusiji.
Iza ratoborne retorike Washingtona sve se jasnije nazire drukčija dinamika - američki vojni vrh, barem onaj dio koji mora računati s realnim kapacitetima, ciljevima i posljedicama, sve manje djeluje kao da želi nastavak rata protiv Irana. Politička razina još uvijek govori jezikom prijetnji, ali vojna stvarnost izgleda mnogo trezvenije. Ona pokazuje da SAD ne ulazi u sljedeću fazu s viškom snage, nego s ozbiljnim ograničenjima, potrošenim zalihama i sve apstraktnijim ciljem.
Svi će razumijeti da u ovoj priči nije bitno samo ono što se javno govori, nego i ono što se ne vidi. Da se Washington sprema za ozbiljnu kopnenu operaciju morao bi postojati jasno imenovan zapovjednik kopnene komponente u okviru američkog Središnjeg zapovjedništva (CENTCOM). Trenutačna struktura pokazuje zračnu komponentu, pomorsku komponentu i zapovjednika združenih snaga, ali ne i zapovjednu arhitekturu kakva bi bila nužna za stvarni kopneni rat. To ne znači da se ne mogu izvesti manji upadi ili ograničene akcije, ali za ozbiljnu kopnenu kampanju nema ni dovoljno vojnog rasporeda ni jasne strukture. Sama ta činjenica dovodi u pitanje tezu da je (velika) invazija neposredno pred vratima.