Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine Zapadne zemlje odgovorile su na dva načina - slanjem oružane, financijske i političke potpore Ukrajini te uvođenjem sve strožih i strožih sankcija Rusiji.
Naoružavanje Ukrajine imalo je za cilj spriječiti brzi ruski vojni napredak ili pak, kako su se nadali u Kijevu, potpuno odbacivanje ruske agresije. Pogled na kartu Ukrajine u prvim danima invazije i danas otkriva da u tome nisu uspjeli. Ruski napredak je eventualno usporen, no kad se teritorij "zbroji i oduzme", očito je da Rusija uzima sve veće komade Ukrajine, a danas već imaju i osiguranu kopnenu rutu prema Krimu što je nešto što su očito željeli još od 2014. godine. Ako pak dođe do pada Sjeverodonjecka, Lisičanska, samim time uskoro i cijele regije Lugansk, Rusija je na dobrom putu da do početka ljeta ostvari nekoliko svojih vojnih ciljeva - koji možda jesu manji od deklariranih ("totalna demilitarizacija Ukrajine"), ali predstavljaju realna ostvarenja dok se maksimalizam više plasirao kao uvodna propaganda.