Zelenski mora prepoznati povijesni trenutak i kako su i on i Ukrajina žrtvovani - ovo je sad trijumf ironije, ali "Jeb*š EU" postao je jedini izlaz

Nemoguće je ne imati barem ambivalentan stav prema Donaldu Trumpu, što u kontekstu osobe, što njegovog aktualnog radnog mjesta. S jedne strane daje itekako snažno zeleno svijetlo za neopisivu brutalnost koju provode u Palestini njegovi bliski prijatelji iz Izraela, s druge upustio se u tjedan dana diplomacije bez presedana s ciljem okončanja rata u Ukrajini. Mogli bismo odmah pokvariti dojam ako kažemo da iza svega mora stajati vrlo opipljiv američki interes, u što nema sumnje, ali ako se taj interes isprepleće s mirom onda ga se jednostavno mora odobriti kao najhumaniji iskaz realpolitike. Zapravo sve Trumpove vrlo specifične karakteristike koje su, slučajno ili namjerno, u službi mira, sad se mogu itekako tolerirati.

Svi će se složiti da je on osoba nadprosječne taštine i ega, no možda sad upravo taj ego sebično želi ugrabiti Nobelovu nagradu za mir pod svaku cijenu. Kad bi završio rat u Ukrajini itekako bi je i zaslužio, za razliku od nekih prethodnika (primjerice Barack Obama) kojima nikad nije smjela pasti u ruke.

Prema Trumpu se može imati cijeli spektar osjećaja, što on i dobiva, ali ipak se radi o organskoj političkoj figuri za razliku od sintetičkih polit-botova koji su ga u većoj mjeri okružili jučer za stolom u Bijeloj kući.