Trump je opet izveo svoj trik. "Ne bih volio upotrijebiti silu, no ponekad to morate učiniti", poručio je sinoć, neposredno nakon što je Oman, posrednik, poručio kako je ostvaren "značajan progres" u pregovorima koji su se između iranskih i američkih delegacija vodili u Ženevi. Drugim riječima, ideja "značajnog progresa" bez sumnje je puštena s američke strane, a ako su Iranci (i ovaj put) nasjeli na to onda će ih sve što slijedi, i što se upravo događa, jako skupo koštati.
Jer kad govorimo o "trošku", on ne može biti veći nego onakav kakav se sad predstavlja - ovo je egzistencijalno pitanje. Trump je namjerio uništiti Iran, barem onakav kakav postoji od 1979. godine. U isto vrijeme iransko vodstvo, ako želi, može komotno upasti u još jednu zamku, posljednju. Mogu se voditi pretpostavkom da je ovo samo američka "opomena", da sad jednostavno moraju pristati na sve Trumpove uvjete (nuklearni program, balistički program, odustajanje od potpore za skupine u Iraku, Jemenu, Libanonu...). Strateški gledano to bi gotovo sigurno bila velika pogreška jer ovo što upravo pratimo ne izgleda kao "opomena", izgleda kao pokušaj zadavanja konačnog udarca.