Analiza: Njemački plan u šest točaka

Približava se 28.lipanj kada bi se u Bruxelessu trebao održati summit članica Europske unije i doći do konsenzusa o monetarnoj politici, a koliko je to bitno liderima zemalja eurozone govori i poruka Maria Montija od prošlog tjedna u kojoj zaključuje da od ovog summita zavisi politička i ekonomska stabilnost Europe. [1] Kao da sama kriza nije dovoljna, situacija se dodatno komplicira i rivalitetom između Francuske i Njemačke čije je rješenje da pomogne dodvoravanju tržišnim spekulantima i konačno dovede do oporavka. Naime, francuski novi predsjednik Hollande tvrdi da je rješenje u gospodarskom rastu, dok njemačka kancelarka Merkel i dalje pokušava uvjeriti u mjere štednje. Krug političara koji i dalje podržavaju Merkel se sve više sužava na neoliberalne desničare poput španjolskog premijera Rajoya i portugalskog premijera Coelha, dok francuski pristup uživa sve veću podršku naročito od političara poput Montija koji se boje većih nemira u slučaju dubljih “strukturnih reformi” po njemačkom receptu.

Prema pisanju njemačkog lista Der Spiegel, kancelarka Merkel ima već pripremljen plan od šest točaka čiji je cilj transformirati ekonomije zaduženih europskih zemalja po njemačkom modelu. Konkretno, radi se o olakšavanju i pojeftinjenju otpuštanja; mini-poslovima sa nižim poreznim stopama i doprinosima; reformi školstva poradi uvođenja šegrtovanja koje bi smanjilo nezaposlenost među mladima; privatizacija državnih poduzeća po istočnonjemačkom modelu; uvođenje posebnih ekonomskih zona po primjeru Kine, kao i smanjenje poreznih stopa, stimuliranje zemljopisne mobilnosti radnika i sličnim mjerama koje bi povećale kompetitivnost Europe.[2] Ako na prvi pogled nije očigledno da se radi o pritiscima na radničku klasu radi obaranja cijene njene radne snage, pogledajmo izbliza što je zapravo njemački model.