Masovne evakuacije, zarobljeni vojnici i nastavak ukrajinskog prodora u Kursk - ruska vojska ili grčevito ne odustaje od svojih ciljeva na istoku ili se upravo otkrivaju njeni veliki interni problemi

Prošlo je više od tjedan dana otkako su ukrajinske snage izvele upad u rusku pograničnu regiju Kursk. Od prošlog utorka traje svojevrsni poseban period za Rusiju - tih tjedan dana čekalo se na njenu reakciju. Ništa značajnije nije se ni moglo reći prije no što prođe barem tjedan dana jer i za reakciju bilo je potrebno vrijeme, da se vidi jasnije kako stvari stoje. Danas je iduća srijeda i stvari jesu postale jasnije. Situacija po Rusiju nikako ne izgleda dobro.

U nekim od prethodnih upada preko ruske granice, primjerice u regiju Belgorod, akcije bi započinjale uz puno euforije s ukrajinske strane da bi se već za dan ili dva ispostavio da je učinak nikakav, da su to bili samo brzi udari nakon kojih je slijedilo još i brže povlačenje. Čak se ni akteri nisu deklarirali kao ukrajinska vojska već paramilitarne ili partizanske skupine. U slučaju Kurska također je bilo potrebno pričekati da se slegne prašina, što se do sad itekako i dogodilo, no ono što je ostalo nakon vrlo je poražavajuće po Rusiju jer ovo je prodor na koji Rusija, da je imala rješenje, do danas već bi ga i implementirala.