Još od smrti Fidela Castra nad Kubom lebdi pitanje koje se rijetko izgovaralo na glas, ali je uvijek bilo prisutno u pozadini svake krize. Koliko dugo može opstati socijalistička Kuba u svijetu u kojem je gotovo sve oko nje već prihvatilo logiku kapitala, tržišta i privatnog vlasništva kao "jedini mogući poredak"? Kubanska revolucija izborila je svoje postojanje kroz krv, žrtvu i političku tvrdoglavost kakva je obilježila cijelu drugu polovicu 20. stoljeća. No, revolucije, kada izgube međunarodni prostor koji ih je hranio i štitio, ulaze u mnogo opasniju fazu. Ne moraju nužno pasti pod bombama, štoviše, bombe ih mogu učvrstiti (vidimo Iran). Ali kraj im se vidi kad postanu prisiljene govoriti jezikom vlastitog protivnika.
Naime, kubanski parlament sada je jednoglasno odobrio reforme koje bi mogle predstavljati najveći zaokret od 1959. godine. Do te mjere su duboke da ih neki već nazivaju "krajem socijalizma na Kubi".