Je li počeo veliki rat o kojem se priča godinama? Houthiji su još jedna neuništiva prednja linija šire strategije Teherana, htjeli su ovo, uvukli su SAD u rat da bi im vojnici bježali s Bliskog istoka kao pred talibanima u Afganistanu

Dogodilo se ono što se već danima i tjednima očekivalo - SAD je pokrenuo napad na Jemen ciljajući njihove Houthi snage. Kako to Washington obično voli činiti u 21. stoljeću, poveli su sa sobom i manjeg partnera u agresiji, a to je još jednom Britanija koja izgleda kao da je jedva dočekala da ponovno bude dio "akcije" u neposrednoj američkoj sjeni.

I dok Tomahawk rakete prodiru u noćno nebo iznad Crvenog mora i juga Arapskog poluotoka, ovo donekle podsjeća na agresiju prije više od desetljeća, ali u Mediteranu. U napadu na Libiju 2011. Americi i Britaniji priključila se i Francuska koju je u to vrijeme vodio Nicolas Sarkozy. Sramotan potez za Francusku, a hoće li Emmanuel Macron ponoviti tu sramotu? Vidjet ćemo uskoro. No, tu neke sličnosti prestaju jer napad na Libiju bio je čisto iživljavanje od strane tadašnje megalomanske politike koja je odlučila milom ili silom preurediti kompletnu političku stvarnost Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, odnosno arapskog svijeta. Nisu postigli puno osim kaosa i prevrata nakon prevrata (primjerice u Egiptu). Napad na Jemen drugačiji je u smislu da Jemen nije sam, Houthiji nisu sami kao što je bila libijska zelena vojska. Houthiji su vrlo bliski saveznici Irana, a do sad se potvrdilo da sama deklaracija "iranski saveznik" najčešće označava neuništivost.

Jasno, svi iranski saveznici su u širem geopolitičkom rezoniranju Teherana zapravo prednje linije obrane samog Teherana, Irana, ali još i više - iranske revolucije iz 1979. koja nikad nije zamišljena kao nešto što bi se stvaralo i odvijalo samo u jednoj naciji.

Što se dosadašnje neuništivosti tiče, to su objektivne činjenice. Sve prednje ispostave iranske strategije bile su na ovaj ili onaj način napadnute - i iz svih napada izlazile su još snažnije.