Ispunjenje izraelskog plana za Venezuelu: Netanyahu je Trumpov imperijalistički duhovni vođa, a Caracas i Teheran su u istom dosjeu

Kada je Trumpova administracija krenula u otvoreni napad na Venezuelu, službeno objašnjenje bilo je poznato već iz starih američkih repertoara o borbi protiv narkokartela, obrani demokracije i zaštiti civila. Ipak, kronologija događaja i tko je sve sjedio za stolom prije prvih udara otvara drugačiju sliku. Neposredno prije operacije u Washington dolazi Benjamin Netanyahu, čovjek koji sad već desetljećima gradi karijeru na permanentnom ratnom stanju, demonizaciji neprijatelja i predstavi Izraela kao "predziđa Zapada". Na tom sastanku, o čemu danas govore i sami akteri, nije se razgovaralo samo o Iranu i Bliskom istoku, nego eksplicitno i o Venezueli. Nekoliko dana kasnije, Caracas je pod udarom. Teško je takvu sekvencu događaja tretirati kao puku koincidenciju, osobito ako se zna koliko je Netanyahu dugo imao Venezuelu na nišanu.

Izraelsko venezuelski sraz nije od jučer. Već Hugo Chavez prekida odnose s Izraelom nakon masovnih napada na Gazu, otvara vrata Palestini, zbližava se s Iranom, a u retorici izraelsku politiku naziva kolonijalnom i genocidnom. Maduro kasnije nastavlja istom linijom, samo još i tvrđe, vezuje se uz Teheran u energetici, tehnologiji i sigurnosti, podržava palestinski otpor i otvoreno optužuje "cionizam" za destabilizaciju Venezuele. U isto vrijeme zapadne i izraelske obavještajne službe godinama upozoravaju na prisutnost Hezbollaha u Latinskoj Americi i na veze između karipskih krijumčarskih ruta i financiranja bliskoistočnih skupina. Ukratko - u izraelskoj perspektivi Madurova Venezuela prestaje biti samo neugodan "ljevičarski režim" i postaje produžena ruka Irana u zapadnoj hemisferi, potencijalna baza za dronove, logistiku i političku podršku onima koje Tel Aviv definira kao egzistencijalnu prijetnju.