U Iranu već treći dan traju prosvjedi i štrajkovi koje je potaknuo novi rekordni pad nacionalne valute. Sve je počelo zatvaranjem trgovina u teheranskom Velikom bazaru nakon što je rial na crnom tržištu probio granicu koju još donedavno nitko nije smatrao mogućom. Ubrzo su se prosvjedi proširili iz glavnog grada prema nizu drugih gradova, od Karaja i Isfahana do Kermanshaha, Širaza i Yazda, a pridružili su se i studenti na sveučilištima. Na snimkama koje kruže društvenim mrežama čuju se i slogani protiv vrhovnog vođe, ajatolaha Hamneija, ali i parole u korist bivše monarhije, što pokazuje koliko je nezadovoljstvo duboko i koliko se u istom valu miješaju socijalni, politički i povijesni motivi. Zapravo u Iranu upravo je ta kombinacija već dugo vremena prisutna, nekad tiše, na marginama, a nekad eksponirano kao što upravo ponovno gledamo.
Iako veličina tih prosvjeda još ne doseže razinu klasičnog masovnog ustanka, jasno je da se radi o najozbiljnijem valu nezadovoljstva nakon velikih prosvjeda 2022. godine. Na ulicama se nalaze različite društvene skupine. Trgovci i obrtnici koji više ne mogu voditi posao u uvjetima divljanja tečaja, studenti koji već godinama osjećaju teret ekonomske nesigurnosti, obični građani kojima plaće svakog mjeseca vrijede sve manje. S druge strane nalaze se policijske i sigurnosne snage, specijalne postrojbe i Basiji, koji za sada reagiraju kombinacijom suzavca, pokušaja razbijanja prosvjeda i ciljanih uhićenja, ali bez onog razmjera nasilja kakav je viđen u nekim ranijim epizodama.