Analiza eskalacije i kraj farse u Idlibu: Je li na pomolu vrući rat između Rusije i Turske?

Turska je jučer izgubila 33 vojnika u Idlibu (vjerojatno i više). Ubijeni su u zračnom napadu, navodno sirijskom zračnom napadu, iako neki neslužbeni izvori sugeriraju da su možda ruski vojni zrakoplovi odradili bombardiranje. Jasno, ako i jesu bili ruski, onaj tko danas iz službene pozicije kaže "bili su ruski" može si ime zapisati na stranicu povijesti kao osoba koja je proglasila rat između Rusije i Turske 2020. godine. A proglašenje "vrućeg rata" između Rusije i Turske bila bi malo veća opasnost po svijet od aktualnog širenja koronavirusa.

Naravno, takvu prekretnicu neće nitko prijeći olako, ali da smo došli i do takve opasne situacije, jesmo. Rusko-turska "suradnja" u Siriji je farsa koju pratimo već nekoliko godinama. Imamo dva aktera s potpuno različitim interesima koji oboje jako dobro znaju što bi značilo da se njihovi interesi frontalno sudare. Nastojeći to izbjeći, ili u najmanju ruku odgoditi, odlučeno je da će se kreirati nekakav okvir suradnje koji bi poslužio kao odgoda konfrontacije. Bila je to primarno "dobra volja" Rusije jer Turska zapravo ništa nije stavila na stol. Svi sporazumi koje smo do sada imali priliku vidjeti - formiranje tzv. "de-eskalacijske zone" u Idlibu, pokretanje zajedničkih rusko-turskih patrola, dopuštenje Turskoj da odbaci kurdske snage sa svojih granica... sve su to bili segmenti kontinuiranog ugađanja sve agresivnijem turskom predsjedniku Erdoganu i njegovim pretenzijama ne samo na sirijski teritorij već i sirijski politički ustroj.