Iran nije tražio prekid vatre, Iran nije tražio produljenje prekida vatre. Izlaz traži onaj koji je rat započeo, ali izlaz je moguć samo preko poraza.
Iranski ministar vanjskih poslova najavio je turneju koja počinje u Islamabadu, nastavlja se prema Moskvi i Omanu, uz poruku koja je u ovom trenutku važnija od same diplomatske rute: "Naši susjedi su naš prioritet." Time daje do znanja da Teheran više ne promatra krizu samo kao bilateralni sukob s Washingtonom, nego kao pitanje regionalnog poretka nakon američkog rata, blokade i pokušaja da ponovno nametne pravila igre u Perzijskom zaljevu. Iranska delegacija ne ide u Islamabad kako bi se ponizila pred američkim izaslanicima, umjesto toga daje do znanja da ima vlastiti raspored, prioritete i mrežu odnosa.
Upravo zato američka najava da bi Steve Witkoff i Jared Kushner mogli biti poslani u Islamabad djeluje gotovo tragikomično (upravo u vrijeme pisanja ovog teksta objavljeno je da Witkoff i Kushner ipak ne dolaze i to zato što je iranski MVP Abbas Araghchi bio i otišao iz Islamabada, odnosno potvrdio da nema namjeru ni volju razgovarati sa SAD-om dok ovi ne budu spremni prihvatiti iranske uvjete) . Washington se ponaša kao da svijet mora stati čim se pojave američki emisari, kao da iranska diplomatska agenda postoji samo zato da bi se u nju naknadno ubacili Trumpovi ljudi. No, Teheran zasad jasno poručuje da nema uvjeta za razgovor sa SAD-om. Američka strana želi razgovor, ali želi razgovor bez priznanja realnosti na terenu. To više ne prolazi. I ako Iran bude čvrsto zastupao tu liniju Washington će ponovno morati utvrditi raniju lekciju - pritisak ne djeluje.