SAD je početkom ovog mjeseca i dalje uvozio oko 5,3 milijuna barela dnevno, ali je istovremeno izvozio gotovo jednaku količinu, oko 5,2 milijuna barela, pa se razlika između uvoza i izvoza svela na tek 66 tisuća barela dnevno. Ovo su vrlo bitne brojke jer godišnja statistika pamti 1943. kao posljednju godinu u kojoj je SAD bio neto izvoznik sirove nafte! Središte priče leži u dubljoj činjenici da ratni poremećaj sada razotkriva stvarnu arhitekturu svjetske energetike i precizno pokazuje tko u trenutku prekida opskrbe raspolaže slobodnim barelima, terminalima i brodovima.
Valja odmah spomenuti kako je američka uloga sazrijevala godinama.Ukupna proizvodnja je 2025. dosegnula rekordnih 13,6 milijuna barela dnevno, Permian (veliki sedimentni bazen u jugozapadnom dijelu SAD-a, većinom u Texasu) je sam davao oko 6,6 milijuna, a ukidanje zabrane izvoza 2015. otvorilo je izlaznu infrastrukturu prema Europi i Aziji. Nakon europskog odricanja od ruskih energenata američka nafta ušla je dublje u rafinerijski miks Starog kontinenta i u samo formiranje referentne cijene Brenta. Današnji trenutak pripada dužem procesu izgradnje američke izvozne moći i zato njegovo značenje daleko nadilazi jedan tjedni statistički rekord.