Sat sudnjeg dana već desetljećima kruži medijima kao globalni alarm koji navodno govori koliko je čovječanstvo blizu samouništenja. Javnost razumije tu vrlo pojednostavljenu osnovnu sliku. Nekoliko minuta do ponoći, ili danas nekoliko sekundi, znači opasnost za cijeli planet. Ipak, svako novo "pomicanje" sve više djeluje kao ritual, kao godišnja predstava koja nosi ozbiljan ton, ali proizvodi i dozu podsmijeha.
Dio razloga svakako leži u širem nepovjerenju prema institucijama. U vremenu u kojem je i Nobelova nagrada za mir izgubila skoro sav kredibilitet, logično je da sumnja pada i na ovaj sat. Odluke dolaze iz zapadnog znanstvenog i političkog miljea, mediji ih prenose kao "neutralan glas razuma", ali mnogi se sve češće pitaju tko točno govori kroz taj sat i s kojim interesima. Sat sudnjeg dana postao je jednostavna i dobra metafora za stanje civilizacije, ali i za krizu povjerenja prema onima koji tvrde da znaju koliko je vremena ostalo.