Iran će na "bombu" gledati iz posve nove perspektive, u SAD-u počinje raskol i MAGA-e i republikanstva, a najveća tabu tema, samo spominjanje izraelskog lobija, počinje se otvarati

Kad je 24. lipnja objavljena obustava vatre između Irana i Izraela, svijet je nakratko odahnuo, ali vidjet ćemo do kada. Dvanaestodnevni rat ostavio je daleko dublje tragove od pukih ruševina. Svaka od glavnih strana promptno je proglasila pobjedu: Iran zato što je, kako tvrdi, probio višeslojnu izraelsku obranu i "ošamario Ameriku"; Izrael jer je, po riječima premijera Netanyahua, uklonio "egzistencijalnu prijetnju" iranskog nuklearnog i raketnog programa; Washington jer je demonstrirao spremnost da izravno udari na Iran i, barem nominalno, ograniči njegovo obogaćivanje urana. No parade trijumfa ne mogu prikriti činjenicu da je Bliski istok izašao iz ovog sukoba preraspoređen, nesigurniji i, paradoksalno, još skloniji novim eksplozijama.

Američki je predsjednik Donald Trump prvi put nakon 1979. naredio bombardiranje iranskih nuklearnih postrojenja. I to je učinio zapanjujuće lako. Presedan je uspostavljen: kad sljedeći put Bijela kuća procijeni da je potrebno "spriječiti" Iran (ili nekog drugog), granica između zastrašivanja i potpunog rata bit će još tanja. Regionalni rivali to vide: Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar, shvatili su da se američki kišobran otvara i zatvara prema dnevnoj političkoj potrebi u Washingtonu.