100 godina od Oktobarske revolucije: Kako je nastao i propao sovjetski komunizam

Stota godišnjica Ruske revolucije sve je bliže. Bila je to revolucija temeljena ne samo na nadi već na uvjerenju kako se ljudsko stanje može oplemeniti jednakošću, blagostanjem i slobodom. Režim koji je nastao na temelju te revolucije bio je voljan iskoristiti bilo koji način za postizanje toga cilja, zbog čega je konačno i propao 1991. Revolucija je nadahnuta radom Karla Marxa, djelom koje je nastavljalo utjecaje francuskog prosvjetiteljstva. Prosvjetiteljstvo je tumačilo čovječanstvo u stalnom napretku. Znanje se neprestano akumuliralo, a s njime i ljudsko blagostanje. Najveće povjerenje je prosvjetiteljstvo davalo najsavršenijoj vlasti, koja je načelo ljudske jednakost morala promicati na svim razinama.

U središtu takvoga društva je intelektualac, jer je jedino on mogao doprinijeti napretku. Intelektualac može razumjeti potrebu napredovanja ljudskog stanja i time razumjeti svakoga, čak i neprijatelja. Intelektualac je postao političar koji traži moć, ne bi li potom usmjerio mase na transformaciju ljudskog života. Međutim, prosvjetiteljstvo je upalo u paradoks. Ako je ljudski napredak siguran, zašto bi intelektualac morao poduzeti napore i preuzeti rizik za još više napretka? Ujedno, intelektualac teži za značajem u društvu. On pati za moći i prepoznatljivosti, želje koje ga odvraćaju od poželjnog puta služenja napretku. U Francuskoj revoluciji su ovi paradoksi bili lako rješivi – većina revolucionarnih mislilaca završilo je na giljotinama.