Stota obljetnica ubojstva carske obitelji Romanov

Sedamnaestog srpnja 1918. godine u podrumu kuće Ipatijev u Jekaterinburgu, boljševici su smaknuli rusku vladajuću Kuću Romanov. Bio je to kraj agonije Ruskoga Carstva koje se raspalo unutar jedne godine, prvo kroz Februarsku, a potom putem Oktobarske revolucije. Car Nikolaj II. abdicirao je 1917. godine, a nakon pritvora on i njegova obitelj poslani su u Tobolsk (poznato mjesto egzila u kojemu je dugo godina boravio i Juraj Križanić) te naposljetku u Jekaterineburg. Umorstvo Nikolaja II. i princa prijestolonasljednika Alekseja bilo je iznimno važno za boljševike jer se time ukinula mogućnost povratka monarhije. Rusija se našla pred stotom obljetnicom ubojstva Romanovih usred daleko većih domaćih i međunarodnih događaja, počevši od Svjetskog nogometnog prvenstva pa do susreta ruskog i američkog predsjednika u glavnom gradu Finske Helsinkiju.

Vladajuća kuća Romanov bila je druga dinastija koja je vladala Rusijom nakon propasti kuće Rjurik. Romanovi su bili na čelu Ruskoga Carstva od 1613. do abdiciranja cara Nikole II. 15. ožujka 1917, kao rezultat revolucije u veljači. Romanovi su postigli značajnu ulogu kao bojari Moskovskoga Velikog Vojvodstva, a kasnije su se prozvali carevima Rusije. Godine 1613. nakon godina interregnuma zemaljski sabor ponudio je rusku krunu Mihajlu Romanovu. Pristupio je prijestolju kao Mihajlo I, postajući prvi ruski car iz Kuće Romanov. Njegov unuk Petar utemeljio je Rusko Carstvo i pretvorio zemlju u kontinentalnu moć kroz niz ratova i reformi.