Priča o vremenu kad je neovisna Ukrajina bila treća nuklearna sila svijeta: Je li povijest, odnosno sadašnjost, mogla biti drugačija? I kako je Kijev zbog američkog pritiska ostao bez najmoćnijeg oružja?

9 min
58

Objavljeno

Bill Clinton i Leonid Kravčuk 12. siječnja 1994. u Kijevu (izvor: AP Photo/Greg Gibson/Guliver Image) |

Krajem 1991. godine, 25. prosinca, po zadnji put je spuštena sovjetska zastava na Kremlju te je na njeno mjesto stigla nova, ruska. Tog istog dana zadnji sovjetski lider, Mihail Gorbačov, podnio je ostavku. Naravno, povijesni preokret nije se dogodio u jednom danu, još od pada Berlinskog zida (9. studenog 1989.) mnogima je bilo jasno da je ovo kraj ne samo SSSR-a već i cijelog istočnog socijalističkog bloka (koji će biti popraćen i ratovima u Jugoslaviji).

Nakon raspada SSSR-a karta svijeta je dobila čak 15 novih neovisnih država. Kako su one reagirale? Kako su se snašle? Kako koja zapravo, bio je to period velike nepredvidljivosti, ali i optimizma kod onih koji su najviše priželjkivali raspad SSSR-a (naročito zapadne sovjetske republike, primjerice one na Baltiku).

Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija:

Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke

© 2026 Advance.hr
Podrška i pomoćUvjeti korištenjaKontakt