Opsada Lenjingrada (IV.dio)

Operacija Sinjavino, kolovoz-rujan 1942.
Budući da su se njemačke trupe uspješno probijale istočnom Ukrajinom dalje na istok, tijekom ljeta 1942. Nijemci su započeli planirati nove ofenzive u području Lenjingrada gdje su posljednjih mjeseci očajnički odbijali ruske kontranapade. Jedan cilj je bio uništiti veliki ruski mostobran oko Oranienbauma koji je bio opskrbljivan preko Finskog zaljeva s utvrđenog otoka Kronštadta. Von Mansteinova 11. Armija sa šest divizija je bila premještena s Krima zajedno s masivnim opsadnim topovima Dora, Gamma i Karl kako bi pomogla smrskati Kronštadt i možda Lenjingrad također. Pri kraju srpnja 1942. to je postala Operacija Nordlicht. 23. kolovoza, Hitler je dao neuobičajenu odluku, tj. dozvolio je Mansteinu da čini što god hoće s ciljem povezivanja s Fincima i uništenja Lenjingrada. Rusi su jasno naslutili njemačke namjere. Stavka je naredila ponovnu uspostavu Fronta Volhov pod zapovjedništvom Kirila Mereckova i Lenjingradskog Fronta sada pod zapovjedništvom Leonida Govorova kako bi se preduhitrio njemački napad i ako je moguće razbila opsada grada.

Ovaj pokušaj razbijanja 'željeznog prstena' je stigao manje nakon dva mjeseca od uništenja 2. Armije iako je postrojba ponovo osnovana. Glavna ofenziva je trebala započeti 28. kolovoza, samo pet dana nakon što je Manstein bio kod Hitlera i primio zapovijedi, no Govorov je dobio zapovijed da osigura mostobrane preko Neve prije toga, točnije 19. kolovoza.