Opsada Lenjingrada (II.dio)

Nacistička strategija
Kad nisu uspjeli osvojiti Lenjingrad na juriš, njemačko zapovjedništvo je očekivalo da će se grad uskoro predati radi gladi. Značajno je da je Adolf Hitler naredio da se ne prihvati nikakva kapitulacija i da grad valja 'zbrisati s lica Zemlje', jer bi Lenjingrad zbog izbijanja epidemije, a i radi toga što je bio miniran, predstavljao dvostruku opasnost za sve vojnike koji bi u njega ušli. Naredba iz Führerovog stožera, datirana 7. listopada 1941., koju je potpisao general Alfred Jodl, ponavljala je Hitlerovu zapovijed da se ne prihvati kapitulacija 'ni Lenjingrada ni Moskve'. Ako se izbjeglice iz Lenjingrada približe njemačkim linijama moraju se otjerati vatrom, ali valja pozdraviti svaki bijeg 'osamljenih pojedinaca' na istok kroz male otvore u blokadi jer bi to povećalo rasulo u istočnoj Rusiji. U ovoj naredbi također je stajalo da Lenjingrad treba bombardiranjem iz zraka i artiljerijskom vatrom sravniti sa zemljom.

Niti nacisti nisu mogli ignorirati međunarodno mišljenje jer su pod opsadom držali više milijunski grad s ogromnom povijesnom i kulturnom baštinom. Iako su Sjedinjene Države još uvijek bile neutralne u ratu, američki Crveni križ je započeo kampanju u korist SSSR-a, a Nijemci su saznali za to. Budući da su američki humanitarci planirali doći u Lenjingrad, Nijemci su očekivali da se Njemačku prikaže barbarskom u SAD-u putem fotografija i video zapisa snimljenih u Lenjingradu. Nijemci su zato razmatrali mogućnost da predsjednik Franklin D. Roosevelt podnese prijedlog da preuzme odgovornost za stanovništvo Lenjingrada ili kroz opskrbu stanovnika ili evakuacijom u svoj dio svijeta. Takva ponuda nikad nije učinjena. Ideja evakuacije ruskog drugog najvećeg grada u SAD ili Kanadu bila bi jedan od najambicioznijih izbjegličkih projekata ikad poduzetih. Također bi prouzročila velike probleme na početku Hladnog rata. Nijemci su zaključili da takvu ponudu treba odbiti i smatrati je promidžbom.