Najskuplji baršun: Kako je Armenija orijentaciju prema Zapadu platila gubitkom svoje pradomovine

Centar glavnog grada Armenije pun je prosvjednika, neki se sukobljavaju s policijom, drugi uzvikuju parole protiv premijera Nikola Pašinjana dan nakon što su se armenske snage u samoproglašenoj Republici Gorski Karabah predale nakon vojne akcije Azerbajdžana. Predaja je ovog puta potpuna i priča oko kontrole nad ovom regijom, a to je priča stara već desetljećima, ovdje prestaje. Azerbajdžan preuzima cijeli prostor, a etničko armensko stanovništvo sad može samo čekati svoju konačnu sudbinu, koja bi mogla predstavljati deportaciju s prostora kojeg Armenci smatraju svojom pradomovinom.

Za armensku naciju to je bez dvojbe težak udarac i nešto od čega će se dosta dugo oporavljati. No, imajući u vidu da je iza naoružavanja Azerbajdžana intenzivno stajala Turska, u ovom trenutku teško bi bilo zamisliti armensku protuofenzivu tako da Erevan ni nije imao nekog izbora. Gnjev bi pak mogao srušiti Pašinjana s vlasti, no upravo njegov dolazak na vlast prije 5 godina može se smatrati početkom kraja armenske kontrole nad Gorskim Karabahom, prostorom koji su držali tri desetljeća, još od rata s Azerbajdžanom ranih 90-ih.