Japanski kamikaze: Utjecaj "božanskog vjetra" na razvoj Drugog svjetskog rata

U Drugom svjetskom ratu kamikaze su poseban fenomen koji je značajno utjecao na vođenje rata na Tihom oceanu. Kamikaze, "božanski vjetar", "duhovni vjetar" ili službeno specijalne napadačke jedinice, Tokubetsu Kogekitai, bili su japanski piloti samoubojice koji su se zabijali u savezničke brodove u završnim fazama rata na Pacifiku. Tada 1944.-1945. već očajni Carski Japan koristio je kamikaze kako bi oštetio ili uništio američke ratne brodove efikasnije nego uobičajenim napadima. Od sveukupno 3 862 pilota koji su poginuli na zadatku njih samo 19% uspjelo je pogoditi metu.

Letjelice kamikaza bile su zapravo eksplozivni projektili kojima su piloti rukovali, a zrakoplovi su konstruirani radi te posebne namjene ili su prenamijenjeni od konvencionalnih letjelica. Piloti su pokušavali se zabiti u neprijateljske brodove u manevru koji je dobio naziv "napad u tijelo". Zrakoplovi su bili natovareni eksplozivima, bombama, torpedima i punim spremnicima goriva postižući tako snažan učinak. Nedostatak je da je samo 11% napada bivalo uspješno.