Velika povijest Litve i Vilniusa (III. dio): Najstrašniji kolaboracionizam Drugog svjetskog rata je onaj uz kojeg nije buknuo nijedan pokret otpora

Među deportiranima nakon sovjetske okupacije Litve bilo je i dosta Židova. Da, točno je da su Židovi bili znatno zastupljeni za vrijeme Oktobarske revolucije i Lenjina, no do početka Drugog svjetskog rata Staljin je već aktivno provodio svoj vlastiti anti-semitizam u SSSR-u, ne onakav eksterminirajući kao Hitler, ali činjenica jest da su većina Židova uklonjeni sa sovjetskih rukovodećih pozicija, a i nemali broj završio je u sovjetskim gulazima. Ironično je i tragično pak to da su Židovi koji su iz Vilniusa u toj masovnoj deportaciji prebačeni u Sibir zapravo bili "sretni" - jer njihova šansa za preživljavanje ipak je bila znatno veća nego kod onih koji su ostali u Vilniusu...

Slijedi dio povijesti koju bi mnogi Litvanci voljeli zaboraviti.

22. lipnja 1941. Hitler je započeo iznenadni napad na Sovjetski Savez, osvojivši Baltik za nekoliko tjedana. Vilnius, koji je bio najbliži, pao je već 3. dan - 24. lipnja 1941.

Kako smo već ranije i spomenuli, do Staljinove okupacije Vilniusa u gradu su većinom živjeli Poljaci i Židovi. Manje od 10% stanovnika govorilo je litvanskim jezikom. Nakon što je Staljin vratio Vilnius Litvi (i ponovno ga uzeo sebi godinu dana kasnije) u gradu je još uvijek živio velik broj Poljaka i Židova. Što se pak dogodilo s ovim ljudima nakon ulaska njemačke vojske? Kako su na dolazak njemačke vojske reagirali Litvanci? Na najgori način - dočekali su ih kao osloboditelje, a tome svjedoče brojni očevici, fotografije iz tog doba kao i nacistički zapisi...