Ekonomske politike Trećeg Reicha i ratna ekonomija nacionalsocijalističke Njemačke

1933. godine nacisti su došli na vlast u Njemačkoj. Situaciju koju su zatekli je bila više nego kaotična. Snažna deflacija je jako pogoršala standard života, a stopa nezaposlenosti je prelazila 30% što je zemlju potisnulo duboko u ekonomsku krizu. Šest godina kasnije, 1939. nacistička Njemačka je objavila Drugi svjetski rat. Divizije Wehrmachta i Waffen SS-a su nezaustavljivo napredovale na Istočnome frontu, gradovi poput Londona, Varšave, Rotterdama su se našli na udaru Luftwaffea, a njemačke podmornice su tijekom rata potopile u Atlantiku gotovo 4000 savezničkih brodova. Mnogi stručnjaci su postavili pitanje kako su nacisti u samo nekoliko godina uspjeli stvoriti od Njemačke ekonomsku i vojnu velesilu koja je po drugi puta jedva zaustavljena udruženim globalnim naporima.
Analizirajući cijeli niz faktora, moguće je dati odgovor na tri ključna pitanja; kako su nacisti uspjeli oporaviti posrnulo njemačko gospodarstvo, koliko su ekonomske politike nacističke Njemačke bile uspješne i kakav je zapravo bio standard života prosječnog građana u nacističkoj Njemačkoj.

Pozadina ekonomskih politika nacističke Njemačke
Kada je Hitler došao na vlast 1933. bio je dobro poznat po svojim političkim stavovima, no javnost nije točno znala što očekivati u ekonomskom smislu. Gospodarski oporavak je imao dva cilja; osigurati podršku građana i stvoriti od Njemačke vojnu i industrijsku velesilu. No situacija koju su zatekli i zahvaljujući kojoj su došli na vlast je bila više nego kaotična. Naime, nakon poraza Njemačkog Carstva u Prvom svjetskom ratu, 1919. godine je potpisan Versajski ugovor s kojim je Njemačkoj nametnuta potpuna odgovornost za rat kao i cijeli niz uvjeta koji se mogu podijeliti na nekoliko aspekata.