Bitka za Britaniju (II.dio)

Tijekom kolovoza 1940. Luftwaffe je malo pomalo povećavala intenzitet svojih napada napadajući aerodrome gdje su se nalazila zapovjedništva britanskih lovaca a samo ponekad i radarske postaje. Vrhovni zapovjednik RAF-a Sir Hugh Dowding započeo je bitku s prosječno 600 zrakoplova na raspolaganju, dok su Nijemci rasporedili dnevno oko 750 bombardera, 250 dalekih bombardera i preko 600 jednomotornih i 150 dvomotornih lovaca, organiziranih u tri zračne flote. Jugoistočna Engleska bila je glavno borbeno polje, ali Dowding je također bio obvezan braniti sjeveroistok i jugozapad Engleske od dalekometnih napada.

Prvo koncentrirano bombardiranje uzletišta i instalacija dogodilo se 12. kolovoza kada je radarska postaja Ventnor na otoku Wight onesposobljena. U Luftwaffeu su pokušali da "Sokolski dan" 13. kolovoza bude odlučujući, ali u lošim vremenskim uvjetima napadi su se pretvorili u seriju loše koordiniranih napada. Nijemci su pokušali njihov najozbiljniji napor dva dana kasnije, 15. kolovoza, šaljući dvije tisuće borbenih letova iznad Engleske, izgubivši 75 zrakoplova u usporedbi s 34 britanska. Napadači koji su dolazili sa skandinavskih aerodroma (previše udaljeni za jednomotorne lovce) pretrpjeli su posebno teške gubitke. Taj dan je kod njemačkih zrakoplovaca postao upamćen kao "Crni četvrtak". Žrtve obje strane bile su čak i veće tri dana kasnije, 18. kolovoza, kada je Luftwaffe izgubila 69 zrakoplova u usporedbi s 34 RAF-ova u zraku i 29 na tlu.