Ponuda sigurnosnih jamstava Ukrajini u stilu NATO-a na prvi pogled izgleda kao logičan nastavak zapadne politike. Ako Kijev ne može formalno ući u savez, onda mu se nudi nešto što ga maksimalno imitira. No čim se maknemo iz zapadnog okvira i pokušamo sagledati stvari kroz rusku sigurnosnu optiku, postaje jasno da je riječ o potezu koji nosi golemi rizik i to prvenstveno za Europu, a ne samo za Ukrajinu ili Rusiju.
Europski saveznici uglavnom promatraju rat kao klasičan slučaj otmice teritorija. Rusija je agresor, Ukrajina žrtva, a cilj Zapada je očuvati što je moguće više ukrajinskog tla. Iz takve perspektive prijedlog da strane trupe jednom u budućnosti čuvaju novu liniju razdvajanja zvuči donekle razumno... kad bi ovo bilo samo pitanje teritorija. Naime, ako se granica pomakne, onda će, prema toj logici, vojnici iz zapadnih država biti jamac da Rusija više neće prelaziti tu liniju. No upravo tu počinje ozbiljan problem.