Ako je cijela vertikalna linija stradala, društvo neće vječno pristajati na neposredne opasnosti i anksioznosti rastućeg intenziteta.
Protekli tjedan u Hrvatskoj bio je poprilično obilježen jednom primitivnom pojavom: nasiljem. Je li statistički izvan prosjeka, teško je reći, ali informativno svakako djeluje tako. Nekoliko teških situacija isplivalo je odjednom. Neke su snimke bile malo starije, ali su se zaredale. Spomenimo samo nekoliko. Slučaj u kojem mlada djevojka u strogom centru Zagreba prebija mladog filipinskog turista. Masovno premlaćivanje sirijskog pomorca u Rijeci. Zatim cijeli niz "uobičajenih" slučajeva - smrt na zebri uz bijeg vozača, tučnjave u večernjim satima - da bi tjedan kulminirao zastrašujućim ubojstvom 19-godišnjaka u Drnišu, koje je počinio već raniji ubojica.
Vijesti poput ovih, pogotovo u ovako uskom vremenskom aranžmanu, lako se mogu pretvoriti u moralnu paniku, naročito kad se serviraju kao nešto što široka publika konzumira s velikim interesom. I tu nastaje jedna anksiozna petlja koja otvara krajnje neugodna pitanja. Za početak, raskorak između informacije i neminovne pornifikacije nasilja. Javnost se nema čime braniti osim svojom već narušenom mentalnom snagom.