Jedna je hipnotizirana, druga velika, treća je tu oduvijek, a četvrta zelena. Sve se kuhaju, u posudi ili na pari. Možda za večeru, možda za kraj svijeta.
Čuli ste za teoriju kuhane žabe. Sada je gledate na najvišim razinama i posvuda. Perzijski zaljev jedna je velika, dobro zatvorena posuda u kojoj se kuhaju dvije žabe: jedna poveća, koja je ondje oduvijek, i druga, još veća, koja je sama uskočila. Manje žabice, zapravo više punoglavci, već su gotovo skuhane, tako da za gladne predjelo samo što nije stiglo.
Ali tko kaže da se žabu mora uroniti da bi se skuhala? To je samo jedan od načina. Može ju se peći i na vrućoj pari, recimo u stepama istočne Europe. Neke su pak žabe s vremenom toliko ekspandirale da su u stanju jedan krak pržiti ovdje, a drugi ondje. To neće završiti ni dobro, ni ukusno, ni zdravo, ali možda se i ne kuhaju samo u svrhu večere.