Chomsky i Epstein afera: Svi heroji na kraju posrnu, ali na skali posrnuća neki će na kraju poraziti sami sebe

Bio je bez sumnje vodeći glas ljevice, opisao kako moćna oligarhija u tajnosti vlada svijetom, da bi na kraju završio u njenom brlogu.

Objavljeno

11 min
14
Noam Chomsky 1977. | IMAGO / piemags / Guliver Image

Nije zdravo imati heroje jer isti mogu jako razočarati. Pa što onda? Ako su ljudi, falični su. Da, jesu, ali stvar nije tako jednostavna. Uz svoje heroje ljudi se vežu, poistovjećuju se s njima, svjesno ili nesvjesno grade vlastitu personu oko nečije idealizacije što znači da i padaju zajedno s njima, kad ovi neminovno padnu. A kronologija poznatih ličnosti uči nas da prije ili kasnije padnu. Za vrijeme visine, nakon, ili čak posthumno. Svi idoli s vremenom izgube svoje sjaj i bivaju zaokruženi u ljudsku zbilju. To uopće nije sporno. Pitanje je kako se sljedbenici nose s tom činjenicom, odnosno mogu li prevladati vlastitu emotivnu povezanost i pronaći hladniju, ali konkretniju sliku stvarnosti.

To koliko je racionalno toliko je i u neku ruku opasno. Tražiti unaprijed dekonstrukciju ideala znači ostati poprilično usamljen u indiferentnom svijetu, da ne kažemo svemiru. Ipak, navikavanje na to može s vremenom stvoriti otpornost prema iluzijama dok nagli gubitak uzora nerijetko vodi u apatiju ili, barem prvotno, snažne pokušaje negacije i restauracije nečeg što je izgubilo sjaj.

Činjenica je da s vremenom mogu razočarati svi. Filozofi, humanisti, umjetnici, govornici, politički lideri, vjerski vođe, pa čak i roditelji, djeca, prijatelji. Naravno, razočaranost ima jasnu skalu. Netko blizak će vam zaboraviti rođendan i to ćete zamjeriti, ali neće vam izvući tlo pod nogama. No, ponekad će netko probiti skalu do te mjere da to dolazi kao dugotrajni šok.

Malo je reći da je novija američka ljevica, ona konkretna, ne ono što se naziva ljevicom u medijima, itekako "stasala" na djelima nekoliko istaknutih "heroja", a jedno ime je univerzalno poznato - profesor i lingvist Noam Chomsky. Njegov utjecaj i dugogodišnji rad toliko je puta spominjan da u kontekstu ovog osvrta zaista nema potrebe ulaziti u dubinu. Dovoljno je samo reći da su određene njegove ideje, kao što je precizna teorija o "Stvaranju pristanka", iz temelja izmijenile način na koji moderna ljevica, progresivni ljudi općenito, doživljavaju američki (i u širem smislu zapadni) imperijalizam u 20. i 21. stoljeću.

Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija:

Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke

© 2026 Advance.hr
Podrška i pomoćUvjeti korištenjaKontakt