Brexit nije vratio kontrolu, Bruxelles nije naučio lekciju, a građanima se ponovno nude zajednički neprijatelji i propala desetljeća.
Britanija, carstvo u kojem sunce nekoć navodno nikada nije zalazilo, danas više nije sasvim sigurna ni gdje se nalazi na karti. Je li atlantska ispostava Washingtona, samostalna trgovačka sila, europska država ili nostalgični muzej vlastite veličine? Nakon desetljeća u kojem je Brexit trebao vratiti kontrolu, britanski premijer Andy Burnham sada oprezno otvara pitanje povratka u Europsku uniju. Emmanuel Macron to naziva "izvrsnom viješću", a Pedro Sánchez poručuje da bi Britaniji "otvorio ruke". Europa, očito, voli povratnike. Osobito kada se može pretvarati da se ništa nije dogodilo.
Ali što se točno promijenilo? Je li Europska unija odjednom postala bolja ili je Britanija samo postala dovoljno lošija da Bruxelles ponovno izgleda privlačno? Možda je riječ o susretu dvaju neuspjeha koji jedan u drugome traže dokaz vlastite vrijednosti. Odbjegla kruna želi se vratiti, a napuštena Unija želi pokazati da se iz nje ipak ne odlazi bez posljedica. Umalo romantično – kad bi u toj priči postojalo išta romantično osim nostalgije političkih elita za vremenom kada su njihovi projekti još zvučali uvjerljivo.