Kažu da je Trump opsjednut svojom "ostavštinom", ali to kažu za svakog američkog predsjednika, što je uvijek i istina. Ali Trump je toliki fenomen da ćemo o njemu pričati još dugi niz godina, tako da je to svakako već sad osigurao. Uspio je čak postići nešto još neviđeno - u stanju je izazvati nostalgiju za samim sobom dok je još uvijek tu. Kao da se stvara neka čudna kampanja između redaka - "Oprostimo mu sve" ili pak "Trump (nam) se vratio!". Povod? Nekoliko oštrijih izjava prema Izraelu, pojačanih istupima njegova zamjenika JD Vancea.
Malo je reći da je to fascinantno, na cijelom političkom spektru, ali upravo to gledamo u ovom potencijalnom epilogu rata s Iranom. To samo govori do koje mjere se Amerika vezala uz njegova izborna obećanja da će ratovi biti stvar prošlosti - do te mjere da su mnogi spremni maštati o opkoljenom Trumpu koji, eto, nije imao izbora, ali ga sad navodno ima, sad će odjednom progledati i "učiniti pravu stvar". Opasna iluzija koja proizlazi iz očaja.