Ako je kapitalizam otkrio da se najtvrđa moć danas lakše prodaje mekanim riječima, sve će biti podređeno tome, a zbunjeni spolovi tek trebaju to shvatiti.
Suvremena korporacija želi da znate kako joj je vaše mentalno zdravlje najvažnije. Zato će vam poslati poveznicu na webinar o otpornosti, podsjetiti vas da uzmete trenutak za sebe i zatim otpustiti nekoliko tisuća ljudi preko videopoziva. Sveučilište će se zaklinjati u uključivost, dok mlade znanstvenike drži na kratkim ugovorima i tjera u utrku za citatima i grantovima. Bolnica će na hodniku izvjesiti poruku o suosjećanju, a medicinska sestra će odraditi još jednu smjenu bez dovoljno ljudi.
Nešto se očito promijenilo. Jezik institucija postao je osjetno mekši, emocionalniji i terapeutskiji. U uredima se govori o sigurnosti, dobrobiti i pripadanju. Sukob se prevodi u proceduru, a neslaganje u problem koji treba moderirati. Nešto je jako drugačije od vremena kojega se još uvijek sjećamo. Konflikt je bio jasan i nije ga nedostajalo ni na poslu ni u akademskom životu. Iznosio nam se u lice na način koji je bio direktan. I sam je način, može nam se učiniti, negdje nestao, ali posljedice nisu.
Razmišljajući o tome, a cijeli zapadni svijet očito razmišlja, može nam se učiniti kako je nekoć to izgledalo kao da nam odrješit muškarac sve prezentira kako jest – grubo, možda po nas pogubno, ali jasno i bez ikakvog uvijanja. Danas može izgledati kao da nam suptilnije, između redaka, poručuje da nismo više potrebni – žena.
Teorija "velike feminizacije" zatim nudi jednostavan odgovor: tako izgleda svijet nakon što su žene postale većina u obrazovanju, medijima, administraciji, ljudskim resursima i sve većem dijelu profesionalne klase. No priča je veća od toga i, da bismo je stvarno razumjeli, morat ćemo je sagledati i horizontalno i vertikalno.