Samo jedan glazbeni žanr neumoljivo pokreće: Priča o potrazi za ritmom koji stvara pozitivne emocije poput eksplozije - svaki put

O ukusima se ne raspravlja, ali ćemo svejedno pokušati, ovog puta u domeni glazbe. Svi mi zasigurno imamo neke specifične žanrove koji nam najviše pašu, koji nas tranformiraju u neko drugo vrijeme, mjesto i ideju. Ali možda ste primjetili kako se i te preference s godinama polako mijenjaju? Ostajemo lojalni prvim ljubavima koje ne prolaze, ali nas želja za istraživanjem vodi po svuda, kao da tražimo onaj "stari osjećaj" kad je ritam bio više od pozadinskog zvuka, kad je bio dio osobnog identiteta.

Znam da će u mom slučaju to uvijek ostati hard-rock kasnih 70-ih i ranih 80-ih, ali i punk iz ere kada je zbog nekog razloga bilo izuzetno važno da ne bude "komercijalan". Dobro, komercijalni punk je i dalje svojevrsni oksimoron pa je tako kreiran žanr "punk-rock". Ali otkako je glazba ušla u sve pore društva stvoren je gotovo nepregledan broj pod-žanrova i upuštanje u istraživanje istih je kao da propadate u Alisinu zečju rupu - na jedan sasvim dobar način.