Vladimiro Giacche: Euro i Štednja - kliješta koja nas drobe ili zašto je Italija u bezizlaznom položaju

Vladimiro Giacchè

Mislim da je prva dužnost, koju imamo prema samima sebi jasnoća.
U prvom redu u odnosu na ozbiljnost stanja. Italija je izgubila, od početka krize nešto manje od 10% bruto unutarnjeg proizvoda, 25% industrijske proizvodnje i 30% investicija. Onima koji se plaše katastrofa u slučaju eventualnog kraja Eura treba odgovoriti da u točci u kojoj se nalazimo težinu tog udarca treba obrnuti, jer je katastrofa već tu. I prvo što treba učiniti jeste shvatiti, kako smo do nje došli i što činiti da iz nje izađemo.

Nalazimo se, jednostavno, u najgoroj krizi od ujedinjenja Italije. Goroj od one 1866 i još goroj od one 1929 (Izvještaj CER br.2 iz 2013).

Ta je kriza gora iz tri razloga: jer razina pred-kriznih proizvoda – koja je u drugim slučajevima bila dostignuta za 6 godina – u ovom slučaju neće moći biti vraćena ni za 10 godina, budući da pokazatelji kojima raspolažemo ne daju znakove nikakvog značajnog poboljšanje stanja (naprotiv, u odnosu na nezaposlenost oni predviđaju njezino daljnje povećanje tijekom 2014 godine). To je stoga što sadašnje stanje
karakteriziraju dva elementa rigidnosti, koji lišavaju Italiju bilo kakvog manevarskog prostora.