Velika priča o svijetu iza kulisa: Interesne skupine i kako funkcionira lobiranje u Europi i Americi

2009. godine Barack Obama je krenuo u reformu američkog zdravstvenog sustava. Četiri predsjednika prije njega: Truman, Nixon, Carter i Clinton su pokušali isto i svi su zakazali zbog opozicije jakih lobija. Kada je Obama krenuo s reformom, zdravstveni lobi je potrošio preko 400 milijuna dolara da ga u tome spriječi. Samo je predsjednik senatorske komisije koja je radila nacrt nove reforme primio 1.5 milijun dolara.

Istovremeno, s druge strane Atlantika, u Bruxellesu, je aktivno preko 30,000 lobista što je navelo novinare Guardiana da napišu članak 'Bruxelles u rukama korporacija'. Postavlja se dakle pitanje što je u biti lobbying, kako se američki razlikuje od europskog te da li se radi samo o legalnoj korupciji ili je posrijedi nešto puno kompleksnije.

Lobbying
Riječ lobiranje dolazi od engleskog 'lobby' i potiče iz 17. stoljeća. Stari dokumenti nam pokazuju kako je Dom komuna, donji dom Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, imao prostorije poznate kao lobije gdje su se građani mogli susresti sa svojim političkim predstavnicima.

U 19. stoljeću u SAD-u se razvija prva vrsta onoga što danas nazivamo lobiranje, no pravu ekspanziju je ta praksa doživjela nakon Drugog svjetskog rata. Danas je u Americi lobiranje biznis koji godišnje prelazi 3 milijarde dolara. Na primjer, 2009. u doba snažne ekonomske krize samo je Američka gospodarska komora potrošila 150 milijuna dolara na lobiranje.