Njemački industrijski pad u prvom smo nastavku čitali kroz brojke. Bilo je to dugo i tiho klizanje prema dolje koje je započelo još prije pandemije i rata u Ukrajini, a onda se ubrzalo kroz energetski šok i gubitak jeftinog ruskog plina. No statistika sama po sebi još uvijek ostavlja dojam nečega apstraktnog, udaljenog. Tek kada se pogleda što se događa s automobilima, kemijskom industrijom, čelikom i strojarstvom, taj "strukturni pomak" zapravo se pretvara u vrlo konkretan niz zatvorenih hala, rezova smjena i otkaza.
U ovom nastavku spuštamo se upravo na tu razinu, na teren. Prvo ćemo pratiti kako se lom globalnog tržišta i skok cijena energije prelamaju kroz sudbinu nekoliko ključnih industrijskih stupova- od automobilske trake u Kölnu do kemijskih kompleksa u Ludwigshafenu i čeličana u Ruhru. To su mjesta na kojima se najbolje vidi što zapravo znači kada zemlja koja se navikla na status "radionice Europe" počne gubiti temeljne grane svoje proizvodnje.