Velika priča o MMF-u i financijskoj eksploataciji svijeta: Osnutak, povijest, struktura i osvrt na Azijsku i Rusku krizu

Uvod
U ovom tekstu prikazat ćemo organizaciju koja ima imidž 'svjetskog financijskog policajca', Međunarodnog monetarnog fonda, njegovu povijest, organizaciju te strukturu i koja su to sredstva koja MMF daje svojim državama članicama. Također će biti dan osvrt na Azijsku i Rusku krizu gdje se vidjela pogrešna politika koju je MMF prakticirao te kako je zapravo učinio više štete nego koristi.

Međunarodni monetarni fond - osnutak
Drugi svjetski rat produbio je sve dotadašnje probleme u međunarodnim valutnim odnosima i svjetskoj razmjeni koji su se pojavili nakon sloma zlatnog standarda (zlatni standard postoji kad monetarne vlasti posjeduju dovoljno zlatnih rezervi za promjeniti u zlato sav novac koji je izdan u opticaj po obećanom tečaju. Ograničava moć vlada za inflacijom cijena kroz prekomjerno izdavanje papirnate valute. Zadnji zlatni stadard je stupio na snagu 1944., a ukinut je 1971.). Nesređenost valutnih prilika i znatne teškoće u međunarodnim plaćanjima tražile su svoje razrješenje. Stoga se već pred kraj Drugog svjetskog rata postavilo pitanje kako će se svladati valutni kaos i teškoće u kojima će se naći sustav međunarodnih ekonomskih odnosa i plaćanja nakon završetka rata. Stoga je to pitanje bilo u meritumu rasprave na međunarodnoj financijskoj konferenciji održanoj u Bretton Woodsu u srpnju 1944.godine.

Kao polazna osnova za rješenje problema bila su izrađena dva plana: Keynesov plan i plan H. Whitea (direktora za monetarna istraživanja u Ministarstvu financija SAD-a). Keynesov plan predviđao je osnivanje Međunarodne klirinške unije unutar koje bi se obavljala prebijanja salda (razlika između dugovanja i potraživanja) koncem svakog mjeseca, dok bi središnje banke uzajamno odobravale mjesečne kredite. Keynes je bio predvidio uvođenje svjetske novčane jedinice ('bancor'), koja bi imala tečaj prema zlatu i drugim valutama, tj. bancor bi bio zamjenik zlata koje bi se demonetiziralo (pretvaranje novčanog (monetarnog) oblika u nemonetarni financijski oblik koje se obavlja između nebankarskog i bankarskog sektora.) .

Za razliku od Keynesovog plana (J.M. Keyness (1883.-1946.) je engleski ekonomist poznat kao tvorac makroekonomije te idejama koje su utjecale na politiku mnogih vlada 20. stoljeća. Bio je zagovornik državne intervencije u privredu s ciljem sprječavanja negativnih iskustava efekata recesije i depresije), Whiteov plan je polazio od stabilnih deviznih tečajeva, smanjivanja deviznih restrikcija, osnivanje posebnog, međunarodnog stabilizacijskog fonda čija bi se sredstva formirala na načelu kvota (koje bi se uplaćivale u zlatu ili konvertibilnim devizama), a davale bi pravo na određen broj glasova u Skupštini Fonda i pravo na kupovinu od Fonda valuta drugih zemalja radi otklanjanja neravnoteže u platnoj bilanci.