Tranzicija i njene posljedice

Na početku devedesetih godina sve su europske zemlje bivšeg socijalističkog lagera prolazile kroz tešku tranzicijsku krizu. Ta se kriza manifestirala padom proizvodnje, potrošnje, zaposlenosti i standarda življenja u cjelini. U nekim se zemljama kriza manifestirala i snažnim porastom cijena i troškova života, odnosno jačanjem inflacijskih trendova. Sve se to događalo u uvjetima snažnog raslojavanja stanovništva u smislu naglog bogaćenja manjine i brzog osiromašivanja većine.

Zemlje u tranziciji bile su veoma različito pripremljene za tranziciju. Ta je pripremljenost bila determinirana reformskom tradicijom. Najveću reformsku tradiciju imale su središnje europske zemlje, a najmanju SSSR i zemlje nastale njegovim razdruživanjem. Općenito se može reći da su izbor boljeg doktrinarnog pristupa imale one zemlje koje su bile bolje pripremljene za tranziciju. A to znači one zemlje u kojima su ekonomisti imali, s obzirom na reformsku i tržišnu tradiciju, nešto više iskustva o mogućnostima, dometima i ograničenjima tržišta na početku tranzicije.