Pinochetova ekonomska baština i dalje je na životu: Čile - Kako uzeti siromašnima i dati bogatima?

Sa starenjem stanovništva u razvijenim zemljama postavlja se i goruće pitanje mirovinskog sustava. U situaciji kada preteže umirovljeničko stanovništvo, radno aktivni su pod povećanim pritiskom stvaranja dodatnog bogatstva u društvu, kojim bi se namirile mirovine za starije. Krajem dvadesetog stoljeća nastaje drastičan problem starenja stanovništva, gospodarskih promjena, potresa na tržištu rada i mijenama u procesu zapošljavanja, ponajviše u vidu atipičnih poslova nestandardnih karijera. Pitanje održivosti zaokuplja ekonomske stručnjake u raznim međunarodnim političkim i ekonomskim organizacijama.

Postojeća organizacija javnih i privatnih mirovina je pod teškim bremenom i započele su velike reforme diljem svijeta, te se više odgovornosti sada nalazi u rukama pojedinaca nego na strani države i poslodavaca. Gotovo sve zemlje Europske unije, OECD-a i BRICS-a su provele neki vid reforme svojih mirovinskih sustava. Te se reforme razlikuju; neke se svode na promjene unutar postojećih mirovinskih sustava, a druge vode sveobuhvatnijim sustavnim reformama. Ponajviše se reforme vežu uz opću ekonomsku liberalizaciju mirovinskog sustava, koje provode Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, a među njima su najviše prisutne ideje o privatizaciji mirovinskih fondova i stvaranju sustava s više razina (stupova) koji kombiniraju privatne i javne fondove.