Najtamnija strana tržišne ekonomije i principa "radi-troši-umri": nedostatak sućuti i brige za ljude koji više ne doprinose "stroju"

Japanski ministar financija Taro Aso poručio je starim i bolesnim umirovljenicima kako bi se trebali požuriti "čim prije umrijeti", piše jučer britanski Guardian. Taro Aso je poznat kao vrlo neugodan političar, a njegov posljednji ispad dogodio se u ponedjeljak.
"Nedaj Bože da ste prisiljeni živjeti, a u stvari želite umrijeti. Ja bih se osjećao jako loše kad bih znao da vlada plaća moje troškove", rekao je Aso procijenivši kako su stari ljudi preveliki teret za državu i da se problem skupe gerijatrijske skrbi neće riješiti osim ako im se ne dopusti "da se požure umrijeti".

19.siječnja je RT objavio tekst s nazivom "Američki direktori žele povisiti dob za odlazak u mirovinu na 70 godina".

Netko će reći, ma to je ruska propaganda, svi su mediji pod čvrstom rukom pa i njihovi. Stoga evo i jedan američki tekst "Američki direktori pokušavaju progurati plan da se dob za odlazak u penziju podigne na 70 godina". Nazivi članaka su skoro identični.

Odabrali smo SAD kao primjer, ali proces produženja dobi kada ljudi mogu otići u mirovinu je itekako prisutan i u Europi, pa ćemo dati nekoliko primjera i za nju. A onda ćemo analizirati neke razloge zašto se to događa.