Kritike konzervativaca ne drže vodu: rast državne potrošnje pod Obamom najmanji još od doba Eisenhowera

Američki konzervativci i desnica svoju glavnu kritiku Obamine administracije formiraju kao otpor protiv države koja se "upliće" u blagodati slobodnog tržišta. Ove neutemeljene argumentacije često ide tako daleko da iste skupine Obamu čak nazivaju "socijalistom". U stvarnosti istina je sasvim suprotna, Obama je od prvog dana u uredu bio "predsjednik financijske elite" i dobar dio svog prvog mandata proveo je u spašavanju posrnulih banaka i drugih predstavnika najkrupnijeg kapitala. Priče o dobrim javnim službama većinom su bile samo to - priče, ali na njima izgrađen je i znatan segment obje Obamine kampanje.

No, prema posljednjem istraživanju lista Bloomberg, te činjenice su i potvrđene. Naime, kako se ističe u istraživanju, državna potrošnja pod Obaminom administracijom raste sporije nego pod bilo kojim predsjednikom još od vremena administracije Dwighta D. Eisenhowera, a od tada je prošlo 6 desetljeća.

Konkretno, u istraživanju se navodi: "Federalna izdvajanja tijekom zadnje 3 godine rasla su najsporije još od 1953-56, kada je predsjednik bio Dwight D. Eisenhower. Rashodi od ukupnog iznosa ekonomije pali su prošle godine na 22,8%, to je najniža razina od 2008, prema podacima Ureda za budžet američkog Kongresa. Potrošnja je porasla svega 0,6% u periodu 2009-2012, prema podacima vladinih izvještaja."

Prognoze govore kako će državna potrošnja pasti za 1,3% u 2013-oj, prema projekcijama Ureda za budžet američkog Kongresa. Zanimljivo je istaknuti kako godišnja državna potrošnja pod Obamom sporije raste nego u slučaju bilo kojeg od 4 prethodna Republikanska predsjednika.

Godišnja državna potrošnja prema predsjednicima (izvor: thinkprogress.org)
Što to znači? Kao prvo, američki konzervativci nemaju nikakve ideje o tome što znači biti "socijalist", očito se termin koristi kao pokušaj "zastrašivanja" starije populacije koja još ima traume od ogromne anti-crvene propagande pred nekoliko desetljeća. Kao drugo, Obama uopće ne nastoji revitalizirati državni sektor - makar bi u ovakvoj krizi to bio logičan potez, sjetimo se Velike depresije - već forsira istu politiku koju je započeo njegov prethodnik. Razlike su samo u trivijalnim detaljima koji zapravo ne znače previše za američki radni narod.