Iranski sustav subvencija i budućnost Islamske republike

Islamska republika Iran obilježava 11. veljače (22. Bahman po iranskom kalendaru) svoj Dan revolucije. Obljetnica je to Islamske revolucije 1979, glavne prekretnice na Bliskom istoku 20.stoljeća. Danas je Iran znatno drugačiji od onog Irana 1979. Država ima nategnute odnose s većinom zapadnog svijeta, te posebno sa Saudijskom Arabijom i Izraelom. Iran ima jedan od najsloženijih političkih sustava u modernoj povijesti, koji kombinira predstavničku demokraciju s poluteokratskom vladavinom. Mnogi su smatrali da će se sustav zvan Islamska republika urušiti nekoliko godina nakon osnivanja ili barem kao posljedica rata s Irakom. No, iranski sustav je preživio i institucionalizirao se. Danas većina stanovništva ne poznaje uređenje osim islamske republike. Njihova potpora za uređenje, međutim, nije toliko vezana uz političke težnje i identitet koliko za socijalni populizam i islamsku socijalnu pravdu.

Islamska tradicija naglašava potrebu socijalne skrbi. Prema jednom hadisu osobno spasenje vezano je za pomaganje drugima, jer "ako ćeš biti milosrdan prema ljudima na Zemlji, Bog će biti milostiv prema tebi". Osnivač Islamske republike i njezin prvi Vrhovni vođa ajatolah Ruholah Homeini u svojoj je političkoj oporuci naglasio da je "apsurdno reći kako se socijalna pravda, onakva kakva se prakticirala od početka stvaranja, i borba protiv kriminala i nasilja, koje se treba izbjegavati, ne mogu postizati u vrijeme atoma. Tvrdnja da je islam protiv modernih inovacija je idiotska optužba. Ako inovacije i novi prinosi civilizacije znače invencije, nova znanstvena otkrića, i industrijski napredak, onda treba znati da se ni islam niti jedna druga monoteistička religija nikada nisu protivili takvim stvarima. Naprotiv, islam i Sveti Kur'an njeguju empatički znanstveni i industrijski razvoj." Mnogi su pokušali smjestiti islamsku republiku u odnosu na komunizam i kapitalizam, zbog čega je došla i krilatica "Ni istok, ni zapad, samo Islamska republika". Moderni teoretičar islama Fazlur Rahman naglašava da je temelj Islamske republike doista u Kur'anu, odnosno u važnosti socioekonomske pravde i ljudskog egalitarizma. Ponekad Islamska republika liči na korporativnu državu, u smislu populističke strategije koja pomiruje klasne razlike i stvara cjelovitu naciju tim putem. Doista, kad se ove činjenice svedu na jedno, Islamska republika negira i marksizam i kapitalizam, već traži treći put političkog razvoja. Ipak, nemoguće je ne uvidjeti utjecaj lijevih političkih ideja, posebno stoga što je traženo republikanstvo temeljeno u djelima Alija Šarijatija, Ale Ahmada i drugih teoretičara koji su svoj političko-filozofski put započeli u komunističkim partijama. Jedina je razlika u tome što izvor ekonomskog egalitarizma leži u vjerskoj praksi, u Kur'anu i suni, te ostalim islamskim izvorima koji naglašavaju socijalnu pravdu i postavljaju pitanja problema u društvu s velikim jazovima u bogatstvu i blagostanju. Takav ekonomski egalitarizam postavljen je u osnove države odnosno u ustav Islamske republike.