Inflacija i centralne banke

Inflacija donosi sa sobom mnoge nepoželjne ekonomske i socijalne promjene u funkcioniranju gospodarstva. Zbog toga je obuzdavanje inflacije jedan od glavnih ciljeva nositelja i kreatora ekonomske politike. Pri tom važna uloga pripada monetarnoj politici i središnjoj banci kao njezinom glavnom nositelju.

Tijekom proteklih desetljeća došlo je do značajnih rasprava o pitanju kako središnje banke trebaju raditi svoj posao imajući na umu da je cilj monetarne politike dugoročno osigurati stabilnost cijena, a u kraćem roku pomoći u stabilizaciji cikličkih kretanja outputa. S druge su strane problemi o kojima nositelji monetarne politike trebaju voditi računa. To su vremenska konzistentnost prema kojoj prošle, sadašnje i buduće akcije na području monetarne politike moraju biti na jedinstvenoj liniji, te sklonost nositelja ekonomske politike prema inflaciji kako bi se povećala agregatna potražnja i output.

Većina ekonomskih škola, polazeći od zaključka Miltona Fridmana da je inflacija uvijek i isključivo monetarni fenomen, potvrđuje ulogu monetarne politike u kreiranju i suzbijanju inflacije. Kako bi centralna banka postigla svoj cilj (suzbijanje inflacije), potrebno je da bude što manje povezana s vladama, jer njima često upravljaju politički poslovni ciklusi koji pokušavaju mjerama ekonomske i monetarne politike potaknuti konjukturu (rast) neposredno prije izbora, kako bi političari bili ponovno izabrani. Koliko će brzo i efikasno centralna banka reagirati na inflaciju ovisi od njene organizacijske strukture, stupnja zakonodavne i stvarne nezavisnosti od izvršne i zakonodavne vlasti.

Želje i očekivanja
Devedesete godine su imale ogroman učinak na način na koji se provodi monetarna politika. U SAD-u Alan Greenspan je počeo provoditi monetarnu politiku na temelju ciljanja kamatne stope, nastojeći prilagoditi visinu kamatne stope potrebama ekonomije. Ovaj pristup se pokazao boljim od kontrole količine novca u ekonomiji. Kontrolom kamatne stope monetarna politika je dobila fleksibilnost i mogućnost da postane stvarna pomoć realnoj ekonomiji.