Zašto će globalna ekonomija nakon Kine za opstanak ovisiti o Africi?

Globalna ekonomija ima jedan vrlo nezgodan strukturalni problem koji malo tko od vodećih ekonomista želi adresirati jer bi to značilo bavljenje s temeljenim problemima kapitalističkog sustava kao takvog. Naime, moderna globalna ekonomija ovisna je o rastu. Drugim riječima, tržišta uvijek moraju negdje, bilo gdje, snažno rasti, otvarati nove prilike i generirati nove profite da bi cjelokupan sustav uopće funkcionirao. Održavati takav beskonačni rast na planetu koji nipošto nije beskonačan, kao ni njegovi resursi, postaje vrlo teška misija.

Neki će reći da je to problem koji će ekonomija riješiti sama od sebe, odnosno da će se stvoriti nova tržišta u raznim virtualnim domenama kao što je primjerice sve prisutnija AI tehnologija (umjetna inteligencija). Ipak, ekonomija još uvijek itekako ovisi o fizičkom prostoru i fizičkim ljudima.

Zadnjih desetljeća glavni pokretač globalne ekonomije bio je izuzetan rast u Kini. Pitanje je kako bi izgledala globalna ekonomija i bi li je uopće bilo u izdanju kakvu je znamo da nije bilo kineske gospodarske "lokomotive".

U periodu od 1980. do 2020. čak jedna trećina globalnog BDP-a proizašla je upravo iz kineskog rasta. To je više i od SAD-a koji je zaslužan za 22% globalnog BDP-a u tom periodu. Na EU pak otpada 12% te 4% na Japan.