Uloge su se obrnule - Kina sad kreće u veliki pohod na strano tržište, zemlje Europe će se braniti, ali Njemačka ne može jer su je njeni gospodarski interesi doveli u nemoguću situaciju

Sredinom prošlog mjeseca njemački kancelar Olaf Scholz posjetio je Peking i sastao se s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Za svakog zapadnog lidera drugog ranga (što Njemačka i jest u geopolitičkom smislu) to bi bio izazovan posjet, a za Scholza pogotovo. Naime, Kina je najveći njemački trgovinski partner. Samim time Kina ima esencijalnu važnost za Njemačku. Dakle, očekivalo bi se da Scholz bude, u najmanju ruku, ugodno društvo kod ovakvih sastanaka. No, čak i da želi, ne može, jer cijelo vrijeme je pod budnim povećalom drugih zapadnih lidera, naročito SAD-a, te se od njega očekuje da ako već ide u Peking, što se samo po sebi smatra već "nezgodnim", svakako kineskom lideru kaže u lice sve o ljudskim pravima, prevelikom izvozu koji brine Europu, i navodnoj potpori Kine za ruski rat u Ukrajini.

Scholz će, naravno, reći da je sve to adresirao, iako je pitanje govori li istinu. Ako u tome ne bude odveć agresivan kineski državni mediji prijeći će preko toga i prihvatiti sve to kao dio čudne rutine koja se ponavlja svaki put kad neki zapadni lider stigne u posjet Kini.

Ali zašto je Scholz u Kini u vrijeme dok raste anti-kineski politički moment na Zapadu (u pripremi za sve izgledniji povratak Trumpa na vlast u Washingtonu)? Zato jer nešto treba, jer ga nešto poprilično brine, a tiče se njemačkog gospodarstva. Što bi to moglo biti? Čim govorimo o njemačkom gospodarstvu nije teško zaključiti da ima neke veze s auto-industrijom. Scholz je zapravo došao pregovarati s Xijem, možda čak i moliti, da pomogne spasiti opadajuće njemačke prihode na kineskom tržištu. Ako je to pak "zasladio" s neutemeljenim optužbama da Peking pomaže ruski rat, s razlogom se vratio praznih ruku u Berlin.