Paradoks izbora: Previše opcija kao izvor stalne životne frustracije i što učiniti po tom pitanju?

Kada uđemo u supermarket prvo što ćemo uočiti je ogromna količina izbora - ili bismo to prvo uočili da nam je to prvi ulazak u supermarket, ovako je to možda već stvar navike o kojoj ni ne mislimo. Ali izbor je zaista ogroman - pije vam se sok? Kakav? Od čega? Gazirani ili prirodni? U boci, tetrapaku, plastici? Koje boje? Koji brend? Kolika doza? A što ako vam recimo treba pasta za zube, riža, kuhinjski papir, konzerva tune ili pak sapun? Svaki taj artikl suočiti će vas s popriličnim izazovom - koji odabrati?

A kad i odaberete, recimo pastu za zube, kako možete znati da ste odabrali "pravu"? Je li ta baš dobra za vaše zube? Je li možda druga podjednako dobra, ali je po nižoj cijeni? U konačnici - možete li izborom bilo kojeg artikla zapravo biti zadovoljni? Ili ste pak - svjesno ili podsvjesno - frustrirani činjenicom da su pred vas stavljeni svi ti izbori za koje se ne može znati koji je najbolji?