Račun za struju, najam, hrana, gorivo ... gotovo da nema računa u životu prosječnog Europljanina koji u zadnje tri godine nije postao teži. Osjećaj da se "teže živi" probio je u svakodnevni govor, od blagajni supermarketa do obiteljskih stolova. Ono što je još depresivnije jest dojam da je to novi standard, a ne prolazna faza. Skromniji život, stalna štednja, manje sigurnosti, više straha od sutra.
Ali osjećaj i brojke nisu ista stvar. Europa je ušla u razdoblje onoga što briselska birokracija naziva "polikriza": pandemija, rat u Ukrajini, energetski šok, inflacija, geopolitičko razdvajanje od Rusije, sve uz rastuće napetosti između Zapada i ostatka svijeta. U takvom vrtlogu percepcija lako postane mračnija od statistike ili obrnuto. Ključno je razumjeti je li prosječan Europljanin danas zaista siromašniji nego prije covida i rata, ili prije svega živi u skupljem i nervoznijem svijetu?