Trumpova odluka da zaprijeti carinama europskim saveznicima zbog Grenlanda pretvorila je arktički otok u test odnosa snaga unutar Zapada. Kao što i znamo, najavljena je carina od 10 posto od početka veljače na robu iz osam europskih država, uz poruku da bi se stopa mogla podići na 25 posto do ljeta ako se ne promijeni politički stav oko statusa Grenlanda. Meta su zemlje koje sudjeluju u NATO aktivnostima na Grenlandu, a Danska i grenlandske vlasti već su jasno odbacile ideju da se teritorij prodaje.
Europska reakcija ide u dva smjera istovremeno. S jedne strane, gradi se javni politički zid oko Danske i Grenlanda, kroz izjave solidarnosti i naglašavanje da je riječ o pitanju suvereniteta i nedjeljivosti teritorija. U takvoj retorici sudjeluju i vlade koje su inače ideološki bliske Trumpu, što dodatno pojačava dojam da je ovaj put prijeđena crta. S druge strane, iza zatvorenih vrata razrađuje se paket odgovora koji može ići od klasičnih carina odmazde do primjene potpuno novog europskog mehanizma, "Instrument protiv prisile" (Anti‑Coercion Instrument), koji je zamišljen upravo za ovakve situacije pritiska.
Najbrži instrument na raspolaganju je već pripremljeni paket carina odmazde u vrijednosti oko 93 milijarde eura. Taj je paket nastao još u prethodnom krugu trgovinskih prijepora s Washingtonom, kada je EU pripremala jednaku protumjeru na prve Trumpove carinske udarce, ali je na kraju bio zamrznut zbog privremenog trgovinskog primirja. Pravna i tehnička arhitektura tog paketa i dalje postoji, popisi proizvoda su posloženi, izračun je napravljen, što omogućuje da se sve vrlo brzo reaktivira. U europskim diplomatskim izjavama spominje se mogućnost da paket stupi na snagu gotovo automatski ako do određenog datuma ne dođe do deeskalacije.
Konkretno, takav paket obično cilja robu koja ima snažan politički i simbolički učinak na američkoj strani. U ranijim rundama spominjali su se motocikli, whiskey, poljoprivredni proizvodi, proizvodi čelične i automobilske industrije. Logika je poznata američkim i europskim pregovaračima - odabiru se sektori koji zapošljavaju puno ljudi u saveznim državama važnima za američke izbore. Kada se ukupna vrijednost carinjenja podigne do razine koja odgovara američkom udaru na europsku stranu, nastaje nešto poput, mogli bismo to tako nazvati, "ravnoteže straha" u trgovinskom ratu. Za Bruxelles je to najjednostavniji odgovor, jer se oslanja na provjereni instrument carina i ne dira dublje elemente odnosa.